Nepripadanje, Said, Edward W.

Memoari Edwarda W. Saida “Nepripadanje“ očekivano se pretapaju u jednu sasvim posebnu priču o egzilu, o neprilagođenosti na Srednjem istoku u burnim vremenima te o čudnovato složenom identitetu autora kojeg enciklopedije i leksikoni odavno nazivaju “najvažnijim arapsko-američkim filozofom“. Odrastajući među kulisama jednog kolonijalnog svijeta koji se raspada, on opisuje Jeruzalem, Bejrut i Kairo iz svog dječaštva, tada još uvijek stare metropole, u kojima se, kao i bilo gdje drugdje, vode obiteljske bitke i odrasta s mukom i nelagodom. Na taj način je podrobno opisao život kršćanske manjine, no, zanimljivo, taj život nije bio ni najmanje loš, dapače to je bio idilični privilegirani svijet u kojem je bilo tako lijepo živjeti dok je postojao. Said je napisao ovu knjigu kako bi svijet u kojem je živio spasio od zaborava. Libanon, Palestinu i Egipat upoznajemo kao svijet za koji nismo znali da je postojao, svijet u kojem židovi, muslimani i kršćani žive jedni pored drugih bezbrižno i mirnodopski. “Nepripadanje“ tako postaje i veliki dokument o borbi za identitet unutar svijeta koji melodramatski nestaje. Nedavno preminuli autor za života je bio nezaobilazan intelektualac i politički aktivist, a njegovi memoari baš na našim prostorima dobivaju na važnosti jer Said kao da tješi sve one kompliciranih, višestrukih identiteta, one čiji su svjetovi nestali kao da ih nikad nije ni bilo.