Preživjeti zimu, Adam, Olivier

Olivier Adam (1974), jedna od novih književnih zvijezda u Francuskoj, autor je kojeg olako svode na carverovsku baštinu ogoljenog, oporog realizma, zanemarujući druge njegove adute: estetsku snagu prizora koje kao da je zapisala kamera, kao i zaokupljenost zvučnom slikom – rečeničnim ritmom, bojama i intonacijama glasa, bremenitošću prešućenog. Minimalističke fakture, ova proza ne oskudijeva u osjećajnosti, koja se ujedno brižno čuva patetike, odbija psihološka poniranja, ali pogledom izvana, opisujući geste, tjelesne dodire, posrtanja i tonuća, obuhvaća ljudska bića u punini njihove prisutnosti. Krhki, uzdrmani, ranjeni, Adamovi su likovi na društvenim marginama i na izmaku snaga neophodnih da dočekaju makar još jedno proljeće. Njihove napore da se održe na površini autor prati empatičnim, bratskim pogledom, premda ih ne štedi, premda lucidno pogađa upravo bolna mjesta, ne zaboravlja tražiti barem malo utjehe. Pritom nas ostavlja bez odgovora zašto je katkad tako teško sudjelovati u svijetu koji nam je nametnut i nadjačati unutrašnje demone, ali pukotine koje razotkriva i predobro osjećamo kao vlastite.