Velika jela, Tamaro, Susanna

Maleno sjeme padne na šumsku čistinu, samo se usadi u zemlju i nikne u prekrasnu jelu. Susjedi iz šume su ljubomorni na nju jer dodirnula ju je carica Sisi i pod njezinim granama ručala s carom Franjom Josipom. U njezino sjećanje urezani su stihovi i šaputanja zaljubljenih parova koji su nalazili utočište ispod njezine goleme krošnje.

Lijepa i veličanstvena, okupana zorom i zrakama sunca na zalasku, jela promatra dane koji postaju godine, godine koje postaju stoljeća, a ona ostaje ista. Za to vrijeme u svijetu se događaju ratovi i zelena ljepotica već prepoznaje njihove mirise i bol. Ona svjedoči i izumu prvih traktora, radija, televizora i promatra ljudski “napredak“.

Jednog jutra stižu drvosječe, sjeku jelu i prevoze u Rim kako bi je pretvorili u božićno drvce na Trgu svetog Petra. Ušuškana među njezinim granama, na njoj ostaje vjeverica Crik koja se probudi ljutita i nimalo joj se ne svidi promjena krajolika. Maleni Crik želi spasiti jelu, a njemu se pridružuje i golub koji ga upozorava da je za ostvarenje tog cilja ipak potrebno čudo. Za vrijeme božićne mise, izazivajući neočekivanu pomutnju, Crik moli papu za pomoć...

Ova poetična i ekološka priča, koja nas ispunjava ljubavlju i nadom, razigrana je oda prirodi i čovjekovoj mogućnosti za promjenom.