Moje brazde, Vrdoljak, Dražen

Ova knjiga pomno odabranih napisa potvrđuje kako je Dražen Vrdoljak iznašao primjeren stvaralački izazov za svoju vokaciju glazbenog djelatnika, ali i komentatora, ostvarivši u raznolikim profesionalnim inkarnacijama – predstavljača, pokretača kao i distanciranog povjesničara – postmodernistički princip “dvostruka kodiranja“. Mozaikalnu strukturu ove knjige uputno je usporediti sa slično ulančanim portretnim studijama sjajnog američkog glazbenog pisca Petera Guralnicka koji je u predgovoru svoje antologijske knjige “Feel Like Going Home – Portraits in Blues and Rock’n’Roll“ (1971.) sljedećim riječima opisao njezinu koheziju: “Ovo je knjiga profila sačinjenih s namjerom da prikaže povijesni razvoj.“ Držim da je i Dražen s istom nakanom sakupio svoje prikaze lika i djela Ive Robića, Boška Petrovića, Zdenka Runjića, Olivera Dragojevića, Drage Mlinarca i ostalih manje ili više važnih junaka ove knjige koja je dosada najtemeljitiji pisani doprinos povijesti hrvatske diskografije. Isto kao i Peter Guralnick, Vrdoljak je uložio veliki istraživački napor koji je rezultirao brojnim novim vrijednim dokumentarističkim saznanjima, koristeći u istoj mjeri prednost neposrednosti sudioništva kao i nužan odmak pedantnog i upućenog recenzenta. Upravo takvim emocionalnim i profesionalnim uranjanjem u estradnu praksu, ali i nikada dokinutim kritičarskim i connoisseurskim izdizanjem iz kruhoboračke muzikantske svakodnevice, Vrdoljak je stekao povjerenje i poštovanje sugovornika. Po mnogo čemu ova je knjiga, kao i cjelokupno Draženovo javno djelovanje, pionirsko ostvarenje, ali je isto tako i koncentrat kvalitete i temeljito provjerenih saznanja i podataka, a što je uvrštava u rang iznimnih kulturoloških pothvata koji revaloriziraju cjelokupno područje spisateljeva interesa i angažmana. Darko Glavan